Senjska kapetanija, vojno područje osnovano 1469. za obranu od osmanske i mletačke ekspanzije. Utemeljio ju je Matija Korvin pošto je preoteo Senj Frankapanima kako bi osigurao svoj položaj tijekom približavanja kneza Stjepana II. austrijskom vladaru i mletačkom duždu. Od osnutka do dolaska Habsburgovaca na vlast u Hrvatskoj 1527. bila je sastavni dio druge, uvučene, protuosmanske obrambene linije Ugarskoga Kraljevstva. Do 1530-ih utvrde Senj i Otočac čine jezgru kapetanije koja se znatnije širi nakon osmanskog osvajanja Like i Krbave 1520-ih i 1530-ih, kada se Senj našao u ulozi središta obrane ostataka Hrvatskoga Kraljevstva. Konačnim preuzimanjem Brinja iz posjeda Frankapana tamošnja utvrda 1540–45. ulazi u sastav kapetanije, a zaslugama Ivana Lenkovića na brdu iznad Senja podiže se 1558. tvrđava Nehaj. Vojni popisi druge polovice XVI. st. u sastavu kapetanije redovito navode utvrde Senj (s Nehajem), Otočac, Brinje, Brlog, Rijeka (s Trsatom) i Ledenice, od 1578. Dabar, a povremeno Prozor te Bag. Budući da je prostor Senjske i obližnje Ogulinske kapetanije bio planinskim masivom Kapele geografski odvojen od ostatka Hrvatske krajine, tijekom XVI. i XVII. st. često ga se naziva Primorska krajina (Confinia maritima, Mör Gränitz). Na senjskom su prostoru 1537–1618. djelovali uskoci, neregularni vojni odredi koji su nerijetko nastupali neovisno o volji kapetana i krajiških vlasti. Reformama krajiškoga uređenja tijekom XVII. st. Senj postaje središtem natkapetanije (ili velike kapetanije), a ponovnim osvajanjem Like i Krbave tijekom Bečkoga (Velikog) rata (1683–99) prestaje biti najisturenija točka obrane Hrvatskoga Kraljevstva čime gubi obrambeno-vojnu važnost. Iako su zbog toga predstavnici sabora i grada Senja – osobito Pavao Ritter Vitezović – zahtijevali od kralja da Senj oslobodi krajiške vlasti i vrati ga pod bansku jurisdikciju, dvor je takve zahtjeve opetovano odbijao. U sastavu natkapetanije 1712. nalazili su se Senj i Nehaj, Ledenice, Brinje te Rijeka i Trsat, kao i manji odredi šumskih stražara, sveukupno 376 vojnika (od čega 260 u Senju i Nehaju).
Reorganizacijom Vojne krajine sredinom XVIII. st. ukinuta je Senjska natkapetanija, a Senj je kao vojni komunitet pripao novoosnovanoj Otočkoj pukovniji, u sastavu koje je ostao do 1871., kada je bio vraćen Banskoj Hrvatskoj.
